Ova knjiga je zasnovana na dokumentarnom serijalu emitovanom 1988. godine na američkoj televizijskoj mreži, godinu dana nakon Kembelove smrti. Serija se sastojala od šest jednočasovnih intervjua koje je sa „voljenim mitologom i pripovedačem“ Kembelom vodio poznati američki novinar Bil Mojers, i ostala je upamćena kao „jedna od najpopularnijih serija na američkoj javnoj televiziji“.
Da bih vam dočarala koliko je širok zamah tema kojima se serija i knjiga bave, evo spiska poglavlja od kojih se sastoji:
- Mit i moderni svet
- Putovanje u unutrašnjost
- Prvi pripovedači
- Žrtva i blaženstvo
- Herojska avantura
- Dar boginje
- Priče o ljubavi i braku
- Maske večnosti
- Priča o Budi
Kembel u ovim intervjuima govori o univerzalnosti mitova kao okvira funkcionisanja svakog ljudskog društva i kulture koja se pod njihovim okriljem formira, kao i o njihovom mestu u modernom svetu (odnosno u modernom zapadnom društvu kojem i mi, hteli ne hteli, pripadamo). Pod pretpostavkom da mitovi svih kultura, epoha i rasa jesu univerzalni – pretpostavkom koju je teško oboriti s obzirom na količinu i kakvoću „dokaznog materijala“ koji Kembel iznosi – njegova je teza da se čovečanstvo kao celina (zanemarivši kulturološke razlike među pojedinim današnjim društvima) nalazi na prelazu iz starog sistema verovanja i mitova u neko još nedefinisano novo doba u kom će doći do formiranja globalnih mitova koji odgovaraju na potrebe sadašnjeg ljudskog života.
Primeri koji Kembel navodi ne poznaju granice vremena ni prostora: od Sumera i Mesopotamije, preko Mediterana, obe Amerike, do Dalekog Istoka i od najranijih poznatih tragova ljudskog delovanja do kraja njegovog života osamdesetih godina dvadesetog veka.
Poglavlje Herojska (ili herojeva) avantura zasniva se na izjavi Džordža Lukasa o tome kako su Kembelove ideje direktno uticale na stvaranje Ratova zvezda. Priča Luka Skajvokera važi za najplastičniji primer „herojskog putovanja“ (Hero’s Journey) u pop kulturi, što je Kembelov termin kojim označava univerzalno narativno jezgro svakog mita o heroju – takoreći mitologem (više reči o ovome u nastavku). Bil Mojers je 1999. godine snimio sa Lukasom opsežan intervju u kom se detaljnije govori o Kembelovom uticaju na filmove.
Poglavlje o smislu i značenju žrtvovanja nisam mogla da ne uporedim sa Poetikom žrtvenog obreda Miodraga Pavlovića. Zanimljiva je činjenica da je ova knjiga objavljena iste godine kada je snimana serija Moć mita. Međutim, dok Pavlović svojim prelepim pesničkim pristupom ponire u sam smisao ritualnog žrtvovanja trgajući u njemu za začecima kulture, Kembel uspostavlja analogiju između različitih manifestnih vidova žrtvovanja u zasebnim kulturama, delom uslovljenih spoljnim okolnostima prirodnog okruženja.
Sa druge strane, Pavlovićev jezik je i u esejistici liričan, zakićen i prenapregnut. Nasuprot njemu, Kembel sa svojim neposrednim obraćanjem i rasterećenom sintaksom lako dopire do najšire publike, što je verovatno i recept za popularnost, pa samim tim i veću efikasnost u uvođenju ovakvih tema u javni diskurs.
Tom utisku doprinosi i Kembelovo poznavanje iz prve ruke naroda čiji je način života još u tom „starom“ mitološkom modusu, u kom religijski i mitotvorni principi koje mi poznajemo samo posredno, kao deo naše prošlosti, postoje kao aktuelni i efikasni.
U poglavljima o ljubavi i boginji Kembel iznosi neke uvide od kojih sam doživela mini-epifaniju. U pitanju je revolucija koju je trubadurski pokret uneo u shvatanja ličnih i bračnih odnosa i emocija u doba kasnog srednjeg veka u Evropi. Nije to ništa toliko novo ni neviđeno, ali ja valjda nisam naišla na tako lepo posložen pregled tog dela društvene i kulturne evolucije evropskog društva pa sam imala momenat „ahaaaa“ (mada se Kolja Mićević time prilično opsežno bavio, i izgleda da je vreme da prionem na pažljivo čitanje).
Od ostalih iznenađenja istakla bih poglavlje o Budi, u kom se on naravno ne bavi samo ličnošću Bude i njegovom doktrinom već neizbežno i širom mitološkom pozadinom na kojoj je ta tradicija mogla da nastane. Zapanjujuće su razmere mog nepoznavanja načina mišljenja tog društva, iako svi kao papagaji ponavljamo kako znamo koliko su to stare kulture, starije od naše evropske, i šta je sve od njih poteklo i tako dalje. Onaj deo kosmogonije indijskih naroda koji Kembel pominje dovoljan je da vam se zavrti u glavi od nesagledivih veličina kojima njihova mitologija operiše. Naspram tih priča, naša dokumentovana istorija od nekoliko hiljada godina stvarno počne da izgleda smešno (bez trunke omalovažavanja, stvarno mislim samo na vremenske razmere u kojima su oni razmišljali još pre… pa, nekoliko hiljada godina).
Pritom, to naizgled bezgranično poznavanje ljudskih kultura i mitova izneto je u formi razgovora, dakle jezikom razumljivim, prijemčivim, svakodnevnim, koji sve i svakoga poziva na dijalog. Gotovo u stilu Sokratovih razgovora iz Platonovih dela, izaziva svakog pojedinca da i svoje životno iskustvo sagleda spram ogromnog mozaika čovečanstva i doda ga kao perlu tom veličanstvenom nizu.
Kao i u drugim njegovim radovima, jedan od najjačih utisaka koje je Moć mita ostavila na mene jeste ljubav prema ljudskoj prirodi i svesti i ljudskom društvu sa kojom Kembel pristupa proučavanju mitologije. Velika je dragocenost njegovog rada u tome što istorijski veoma udaljene ideje, koncepte i prakse ne posmatra sa distance, već nastoji da ih sagleda kao prisutne u našem današnjem životu i delovanju. U tome je vidljiv snažan uticaj Jungovog učenja, ali po tome je vrlo blizak i poziciji sa koje je Miodrag Pavlović vršio svoja proučavanja i promišljanja.
S obzirom na to da je vrlo lako čitljiva, Moć mita je knjiga koja može da posluži kao dobra polazna tačka svakome ko se često pita o uzrocima i ishodištima naših mišljenja, stavova, verovanja i običaja, o svemu onome što je bilo pre nas, a zazire od velikih imena i preozbiljnih (i preobimnih) studija na te teme.
Sa druge strane, ni onima koji su vični studioznom zanimanju za pomenute teme neće biti ni dosadno ni suvišno. Bilo da se identifikujete sa nekom grupom (jezički, nacionalno, generacijski itsl.) ili da se osećate kao „građanin sveta“, ova knjiga će vas ostaviti sa snažnim osećanjem prihvatanja i pripadnosti – a toga nam svakako nedostaje.